Psihoterapija (od starogrčke riječi: psyche– dah, duh, duša i therapeia-isceljenje, liječenje, tretman) je tretiranje psihičkih problema razgovorom sa osobom koja je završila edukaciju iz nekog psihoterapijskog pravca ili se obrazuje za psihoterapeuta i radi pod supervizijom. Jedna od čestih predrasuda jeste da je psihoterapija namijenjena samo ljudima sa ozbiljnim psihičkim smetnjama, međutim, psihoterapija je namijenjena i onima koji se osjećaju napeto, zabrinuto, zaglavljeno u nekom periodu svog života. Na psihoterapiju mogu doći osobe koje žele da bolje upoznaju sebe, da poboljšaju kvalitet svog života, da otkriju vlastite potencijale i razvijaju kreativnost. To znači da psihoterapija obuhvata sva bitna životna područja kao što su: međuljudski odnosi (porodični, prijateljski, partnerski, bračni), poslovno i karijerno funkcionisanje, seksualni život, radne i društvene aktivnosti, akademska postignuća, itd.
Psihoterapija je proces usmjeren na razumijevanje i prevazilaženje teškoća koje imaju psihološku pozadinu, proces u koji se najčešće uključuju osobe koje žele da unaprijede svoje mentalno zdravlje, da umanju patnju ili tegobe, te koje prepoznaju važnost stručne pomoći i spremne su da otvoreno i iskreno govore o sebi i svojim iskustvima.
U osnovi psihoterapijskog rada nalazi se profesionalni odnos između terapeuta i klijenta. Ovaj odnos zasniva se na povjerenju, sigurnosti i jasno definisanom okviru rada, koji omogućava klijentu da istražuje i razumije vlastite misli, emocije i ponašanja. Struktuirano i zaštićeno okruženje u kojem se psihoterapija odvija ne predstavlja samo tehnički okvir, već i značajan terapijski faktor koji podstiče proces promjene, samorazumijevanja i ličnog razvoja.