U Netflixovom filmu Hillbilly Elegy, prikazano je nekoliko psiholoških pojava i fenomena na vrlo jednostavan i "školski" način. U priči o jednoj porodici možemo vidjeti:
kako to izgleda biti zaglavljen transgeneracijski u odlukama i izborima članova svoje porodice, kakve su posljedice odrastanja u disfunkcionalnom porodičnom sistemu, kako zanemarivanje djeteta dolazi u raznim oblicima, kako jedan život može biti obilježen i nerijetko uništen samo zato što roditelj nije preuzeo svoju roditeljsku odgovornost da dijete makne iz takvog sistema i na taj način ga zaštiti, te kako se dijete može naći u ulozi spasitelja i onoga koji je roditelj vlastitom roditelju?!
Sve je počelo sa bakom koja se udala sa trinaest godina, međutim samo ako obraćamo pažnju na detalje, osjetimo atmosferu i emocionalnu tenziju, primijetit ćemo napet odnos između majke i kćerke uzrokovan upravo kćerkinim potisnutim sadržajem prema majci (zamjeranje jer je još kao dijete nije zaštitila nezdravog i disfunkcionalnog braka nje i oca, okrivljavanje za porodičnu dinamiku i njene životne izbore i odluke).
Kćerka danas, u svom odraslom životu sa dvoje djece, radeći kao medicinska sestra gdje ima pristup medikamentima, nakon gubitka oca razvija ovisnost o supstancama, emocionalno je nezrela i nestabilna, impulzivna i dramatična, u svakoj situaciji preuzima ulogu žrtve, nema kapacitete da se pobrine za potrebe svoje djece i stalno ih stavlja u poziciju onih koji trebaju o njoj da se brinu i popravljaju njene greške.
Film se odvija simultano u prošlosti i sadašnjosti prikazajući scene na osnovu sjećanja glavnog lika (sina), te tako omogućava gledaocu da zajedno sa njim slaže kockice njegovog života i članove njegove porodice.
Saznanje da je mama takođe kao dijete prisustvovala nasilju između svojih roditelja (koji su do kraja života ostali zajedno najviše zbog tradicionalno društvenih uvjerenja o čuvanju i značaju porodice), pomaže sinu da pronađe razumijevanje za svoju majku, ali i da dođe do trenutka pitanja:
"Imam li ja pravo da živim svoj vlastiti život i da tražim vlastitu sreću, čak i ako to znači da idem svojim putem i puštam mamu da se sama bori sa svojim problemima?"
Film možda prikazuje neke od težih životnih situacija, često tipično "američkih", kao što su ovisnosti o supstancama, siromaštvo, samohrano roditeljstvo, ali vrlo realno i vrlo slikovito prikazuje primjere univerzalne za svako ljudsko iskustvo:
Kako nas okuju i zarobe društveno kreirana ili porodično usvojena uvjerenja!
Šta znači biti roditelj, koje odgovornosti donosi i kako često ono što mislimo da je najgore za naše dijete je zapravo najbolje-otići!
Kako možemo osjetiti emotivnu uslovljenost i doživljaj da iz ljubavi prema porodici treba da podnosimo žrtvu.
Kako unutarnja krivica nekog od članova porodice utiče na mlađe naraštaje, jer se preko njih pokušavaju popraviti vlastite greške, ali i kako jedno dijete može biti "spašeno" sklanjanjem ili u odraslosti odlaskom iz takve dinamike.
Baka kao da je uvidjela fenomen rušenja domina u nizu počevši od svog mladalačkog života i bježanja od vlastite porodice, te je odlučila da sada- u starosti, preuzme odgovornost i pokuša popraviti ono što se popraviti može.
Snažan film. Preporuke.
